Izvodi iz intervjua i izjava Bogoljuba Karića koje je on dao domaćim i stranim medijima u periodu od 1977. do 2007. godine dočaravaju svestranu ličnost koja je već trideset godina prisutna u javnom životu.
Rečenice koje slede ukazuju na nepokolebljiv stav vizionara kome su interesi Srbije na prvom mestu.
Njegova imperija u svetskim razmerama zapošljava hiljade ljudi. Njegove zasluge su mnoge crkve, bolnice, fabrike, fakulteti, izlečena deca, odštampane knjige, škole, pomoć ugroženima. Njegov osnovni moto je rad, a ne rat. On hoće rad i razgovor, čak i sa neprijateljima.
Maja 2003. u Londonu Bogoljubu Kariću je dodeljena nagrada međunarodne organizacije “Global rejting”. Priznanje je dobio u konkurenciji 180 najznačajnijih svetskih biznismena. Nagrada mu je uručena “kao čoveku koji je u bivšoj SFRJ, SSSR-u, i drugim komunističkim zemljama osnivao prve privatne kompanije, razvijao privatno bankarstvo, privatna osiguravajuća društva, TV i univerzitete.
Ne mislimo da je neuobičajeno da se politička stranka, uporedo sa upoznavanjemjavnosti,obrati i vrhu državne vlasti. Naš cilj je pravno utemeljen i krajnje opravdan. I od javnosti, i od državnog vrha očekujemo samo jedno - prestati sa progonom Bogoljuba Karića , jer niko, ali odista niko, od 1996. godine, kada je prvi put morao da se sklanja iz zemlje, takodje zbog želje da se kandiduje na predsedničkim izborima, nije dokazao nijednu njegovu krivicu. Verbalna nadmetanja onih koji se najviše boje Karića kao svedoka njihovih grešaka ili krivica, nisu, niti mogu da budu “optužnica”. To je “verbalno zaludjivanje javnosti”, što politički može da bude dozvoljeno, ali ne i opravdanje za državni progon. Zato se svima obraćamo samolbom danampomognete da ostvarimo svoju plemenitu, proevropsku i istinski demokratsku misiju, koja će ubrzati ulazak Srbije u porodicu naroda Evrospke unije.
Bogoljub Janićija Karić i dalje je ni na nebu ni na zemlji – što bi rekao naš narod. Negde je, tamo daleko, a zapravo sudeći po intervjuima i sve češćem oglašavanju u srpskim medijima, tu negde, blizu povratka. Ideje koje je plasirao u prethodnoj predsedničkoj kampanji, kad je bio, za mnoge senzacionalno – treći, prvo su izazivale nipodaštavanje, da bi se ispostavilo da sad mnogi lideri kopiraju te Bogoljubove ideje. Read the rest of this entry »
Proteran sam kao lider stranke koja je u tom trenutku, ubedljivo, prema istraživanjima agencija, bila na trećem mestu? Dakle, na onoj poziciji na kojoj sam se i sam nalazio kao predsednički kandidat na izborima 2004. godine. Iskren da budem, očekivao sam da će se vrh izvršne vlasti suočiti s istinom da se Srbija ne može izvući iz krize ako duboko ne zaseče – u ekonomske probleme, jačanje demokratije i vladavine prava.
Bogoljub J. Karić nedavno se, posredno, pismom obratio članstvu PSS-a, članovima Gradskog i Opštinskih odbora, u kojem, između ostalog, piše: „Pred vama je težak zadatak – očuvati nadu i veru Srbije, a time i građana glavnog grada, da u Srbiji ima, i da će uvek postojati snage koje će znati i moći da se bore za njen suverenitet, nacionalno i državno dostojanstvo.
U korpusu onih koji se ne kriju iza marketinških nacionalističkih obmana javnosti, već iskreno veruju da se sudbina Kosova i Metohije neće rešavati samo kroz namere i želje pojedinih zemalja i šefova države, svakako smo i mi – Pokret SNAGA SRBIJE.
Nezamislivo je i u apsolutističkim režimima da se lider treće partije po snazi u zemlji protera upravo u godini kada su rešili da idu na parlamentarne izbore. Spreman sam da se vratim uz preduslov koji bi u Srbiji morao da postoji i bez mog zahteva – poštovanje osnovnih ljudskih prava.
Za Izbornu komisiju „ne postojim“. Za poreske i sudske organe i te kako postojim. Uskratili su mi građansko pravo da glasam, a građanima da glasaju za mene. Udružena koalicija vlasti i „opozicije“ može mirno da spava. Em vlast, em slast!
Jedan broj objektivno malih stranaka sebe smatra „ekskluzivnim klubom demokratskih opcija”. Oni se grčevito bore da tako i ostane.
A nama su, zapravo, potrebni ljudi smelih ideja, kreativci, koji bi od Srbije, tražeći u „irskom modelu” samo inspiraciju, napravili nešto novo, originalno, specifično za naše uslove.
Dakle, da ne preslikavamo već viđeno. Nama su potrebni ljudi koji bi znali da pokrenu unutrašnje kapacitete miliona nezaposlenih. Bez toga nema izlaska iz krize.